| |
04.03.2007., nedjelja
ŽELIM ŽIVOT
Sve moje želje zapravo stanu u dvije riječi: želim život. Svjesna sam svih rizika koji me očekuju, spremna sam i na deblji kraj, nije me strah, samo se ne želim okrenuti i otići, a da nisam sigurna da sam učinila sve što sam mogla. Jedino što vama i sebi moram obećati jest da ću se truditi biti hrabra i kad bude teško. A bit će, to sigurno znam.
Ana Rukavina
.........izrekla je ono što ja sada osjećam........boriti ću se.......kažu da zdrav čovjek ima tisuću želja a bolestan samo jednu...istina je, vjerujte........
|
19.02.2007., ponedjeljak
Ja u ljubav vjerujem
......Kad te vidim kiša prestane
crni oblak odmah nestane
i cijeli svijet se samnom raduje
a tvoj osmije nose ulice.............
..................i sad znam.....oooooooo znam........JA SAM ZALJUBLJEN.................
|
16.01.2007., utorak
Siguran u to da te volim, sigurna u to da si stvoren za mene, sigurni u to da smo jedno.....i da sve je drugo manje vrijedno......
Često sam kao mala igrala jednu igru. Kada me nešto mučilo upalila bi radio i poslušala pjesmu koja je svirala. Riječi te pjesme obično bi mi dale odgovor. Danas to rijetko uradim, odnosno skoro nikad.
No splet okolnosti doveo je do situacije....ja i on zagrljeni, on me poljubi i svira........sigurni u to da smo jedno.........
Vjerujete li u sudbinu??
Ili je to bila puka slučajnost??
|
04.01.2007., četvrtak
Srećo pokazat ću ti svoju ljubav....ŠAKAMA....
Jedna obična svađa mladog zaljubljenog para.........
........bezazleni razlozi..........
................on ju je riješio na drugačiji način.........
.....ŠAMAR s jedne strane..........ŠAMAR s druge strane..........
.............ŠAKOM u trbuh, glavu...............
NOGOM.........po cijelom tijelu.............
MRAK
HITNA
Još jedna pretučena djevojka koja laže da je pala niz stube.
Strah? Dakako
Savjeti? Dobrodošli
|
29.12.2006., petak
Doktore....mene boli glava...možete mi pomoći??
Sjedim ja u čekaonici i žarko crvena boja moje pidžame odudara od zelene boje zida. Čekaonica prepuna ljudi….Ja ispijena lica, sa podočnjacima, blijeda čekam pregled. Strah me izjeda iznutra. Kraj mene sjedi dječak, dvanaest mu je godina i boluje od tumora na mozgu, malo dalje stoji djevojka mojih godina sa dijagnosticiranom leukemijom, jedna žena čeka kemoterapiju…..
Razmišlajam.......
Kako mi samo jedna jedina slika mog mozga može zauvijek promijeniti život…..što ako nešto nebude u redu..što ako nešto pronađu…….
Iz sobe izlazi muškarac srednjih godina i plače, očito nalazi pretraga i nisu baš najbolji….Doktorica: Anja….hajde, nije to ništa strašno……
Tih 40 minuta provedenih u čudnom aparatu, koji se okreće oko moje glave i svako se malo zaustavi, bile su preduge.
Napokon iz susjedne sobe izlazi liječnica i kaže kako se slike na prvi pogled čine uredu i da nisu našli nikakve izrasline(što je najvažnije)…..dakako još mi objašnjava kako moram pričekati detaljan pregled slika, i analizu drugih pretraga te onda čuti konačnu dijagnozu…..ali najvjerojatnije nije ništa strašno……
A u meni…..iznenada nada, želja, vatra, sreća…….zakoračila je u prepunu čekaonicu kao nova....i poklonila sam se ljudima koji su se odlučili hrabro nositi sa svojom bolešću...
Sada shvaćam pokojnu Anu Rukavinu koja je rekla:»ŽELIM ŽIVOT»
Ja ga zaista želim, borbom ću vratiti svoj život u normalu….i bez obzira na dijagnozu koja i nije baš obećavajuća….i bez obzira na česte glavobolje koje će me pratiti tokom života boriti ću se do kraja….optimizam i ljudi koje volim danas su mi najveća snaga….
P.S.
Hvala ti anđele što si mi beskrajne dane čekanja punio svojim razgovorima….i hvala ti što vjeruješ u mene i dižeš me onda kada padnem i ne mogu ustati sama……
|
22.12.2006., petak
Halo....Djed Božićnjak???Molim Vas možete mi ispuniti jednu želju..ove sam godine bila zaista dobra....
Možda je očekivao ono što nikada nije mogao imati....a ona.....nije željela priznati sebi samoj da je po prvi puta zaista nekome pripadala.....i još uvijek pripada...
Božić je tu....blagdani....
........a ona još uvijek vjeruje u Djeda Božićnjaka.......vjeruje da bajke uvijek završavaju sretno..... da sreću ne možemo kupiti novcem....da se dobro dobrim vraća........i da ljubav uvijek pobjeđuje.....a što je najgore od svega još uvijek naivno vjeruje ljudima, svima bez obzira na razlike................
Mislila je da nikada neće moći potpuno oprostiti neke stvari....očito tu svoju stranu još nije upoznala....
Shvaća da je i ona napravila ono što ju je najviše povrijedilo...prevarila.....iz inata....
Kako je samo jedan razgovor i malo razumijevanja sa obje strane dovoljno za pronalazak rješenja......i gdje su sada????.....
......novi početak...nova godina....polako, zaista polako ovaj put........
...za svaki je slučaj ostavila kekse i mlijeko Djedici....i pismo.....poželjela je da je ljubav vodi......i da se bajke ipak ostvare......
|
04.12.2006., ponedjeljak
If it’s no problem, why mention it. Everything spoken means that, its opposite, & everything else. I’m alive….
Uistinu najgori način da te netko povrijedi je da te prevari. A to je teško oprostiti. Krenuti dalje bez oprosta nemoguće je….Stoga tugu treba progutati ili jednostavno zaboraviti….
Reci mi čine sam to zaslužila?? I te tvoje isprike sada više ne vrijede…..
I tvoje me riječi više ne dotiču….
|
26.11.2006., nedjelja
HVALA GOSPODINU
Kriste, klečim ovdje pred Tobom
Natopljena suzama….
Hvaleći Te i zahvaljujući se za sve
Što si učinio I što ćeš tek učiniti.
Hvala ti Gospodine što me slušaš ovakvu ranjenu,
Grijehom I kušnjom.
Želim Ti reći da sam sretna što nalazim
Utjehu u Tebi svaki puta.
Poklanjam Ti Kriste svoje snova,
Ruke I noge,
Riječi,
Život predajem u Tvoje ruke.
Gospodine moj, učini me poniznom I malenom I slabom
Kako bi u svojoj nemoći mogla živjeti Tebe, svoga Kralja.
Daj da tako malena hodam putem tvoga blagoslivljanja…
Molim Te stavi me na kušnju kako
Bih mogla vraćati se Tebi I vječno Te hvaliti.
Hvala ti Jaganjče što u Tvojim očima ne pronalazim osudu
Već vječnu ljubav koju želim živjeti…
Kriste zaista kažem Ti…predajem svoj život u ruke Tvoje….
|
11.11.2006., subota
Jos ti se radujem, a nemam zasto biti ponosan na nas. Jos ti se radujem, i svoje tajne tebi govorim na glas
Ponekad je teško svoje brige podnositi sam….i biti toliko slab da se drhtavim rukama nemožeš oduprijeti proljetnom povjetarcu….
Teško je skrivati u sebi gorku istinu….tajnu života…tajnu koja si zapravo ti sam…
Hodamo….svijetlimo….padamo…..pognuti I izmučeni umiremo….
…bezimenom….
Raspukle se zrele trešnje….moje dostojanstvo…nnnnnnnneeeeeeeeeeeee……..
Odakle ti pravo da mi oduzmeš sve što imam a imam tako malo….
…tek papir koji dokazuje moje postojanje na ovom svijetu…je li to dovoljno???
…..zamisli smrt je toliko blizu…..
….hrlim ka nepoznatom kao prema toplom kruhu……
Blagostanje.
Molitva.
Zbor anđela.
|
19.10.2006., četvrtak
He was only a man & his dedication extended to the last degree...Poor pretentious soldier, come home.
Utihnuo je glas…smrznulo se lice…koliko dugo???
Izdržljivost….ne!
Strpljivost…ne!
Glas.
Oblak.
Vrba.
Tužna.
Sila.
Toplina.
Nesreća.
Svjetlo.
Krv.
Zlo.
Dobro.
Kava.
Kruh.
Grijeh.
Polagano je izlazila putanjom koja joj se činila najpitomijom…u početku zaveo ju je sjaj I bljesak bogatstva, raskoši. Sada…tama.Korača kroz pustoš. Ovdje ne stanuje više ništa: ni osjećaji, ni tuga, ni suze, ni sreća, ni strah…..pazi. Put prema dnu težak je a povratak još teži….Sigurna si da želiš natrag??
Koliko dugo možemo živjeti slijepi I u tami, sami….koliko dugo??
Odlučila je poći natrag…predati svoj život u Njegove ruke. Shvatila je da nije ona ta koja je predodređena donositi odluke….predaje se potpuno Gospodinu…
Sada shvaća kolika je moć zla ali nema tog zla koje dobro I sama Ljubav ne može pobijediti…
|
|
|
|
|
|
